Poznavanje mjerne nesigurnosti važno je za svakoga tko odlučuje na temelju mjernih rezultata jer se u protivnom može sumnjati u ispravnost tih odluka. Međunarodno i multidisciplinarno usklađen postupak procjenjivanja mjerne nesigurnosti opisan je u normi ISO Upute za iskazivanje mjerne nesigurnosti (Guide to the Expression of Uncertainty in Measurement – GUM).
Na ovome se trodnevnome seminaru potanko razmatraju zahtjevi ove norme koji su ujedno i kriteriji za dobivanje akreditacije. Polaznike se osposobljava za primjenu postavljenih zahtjeva i to pojašnjenjem smisla pojedinih zahtjeva (tj. objašnjenjem razloga zašto je uopće stručna zajednica postavila taj zahtjev), prikazom mogućih rješenja i primjera iz stvarnoga života, sudjelovanjem u skupnom radu i omogućivanjem neposredne komunikacije s predavačima i ostalim polaznicima. Potiče ih se da prilagode “normu sebi, a ne sebe normi”. Usmjerava ih se da izgrade sustav koji je optimalan za način i vrstu poslovanja njihove organizacije te za njezinu veličinu.
Kontinuirano praćenje i kritička procjena analitičkih postupaka i rutinskog rada u laboratoriju potrebna je za potvrdu valjanosti rezultata ispitivanja. Unutarnje mjere osiguravanja valjanosti potvrđuju da je mjerni postupak valjan kao što je potvrđeno validacijom te da je osigurana dosljednost provedbe postupka mjerenja.
Prema normi HRN EN ISO/IEC 17025:2017 laboratorij mora verificirati pravilno provođenje metoda i postići zahtijevanu izvedbu metode. Zahtjev je također da laboratorij mora identificirati sve doprinose mjernoj nesigurnosti, uključujući i one koji proizlaze iz uzorkovanja. Mjerna nesigurnost u mikrobiologiji hrane (uključujući i vodu) je vrlo specifična s obzirom da je analit živi (mikro)organizam s vlastitim zahtjevima i specifičnostima zbog čega se procjena značajno razlikuje od procjene mjerne nesigurnosti drugih analitičkih metoda. Ovaj je seminar zamišljen tako da se objasni što je to verifikacija, po čemu se razlikuje od validacije, koje je parametre izvedbe potrebno odrediti verifikacijom te kako u praksi provesti verifikaciju kvalitativnih i kvantitativnih metoda u mikrobiologiji hrane sukladno novoj normi HRN EN ISO 16140-3:2021.
Seminar približava polaznicima sustavni pristup razmatranju rizika i prilika s ciljem donošenja utemeljenih i pravovremenih odluka. Na seminaru se analizira razmišljanje na temelju rizika, kako ga primijeniti u laboratorijskim aktivnostima i pri donošenju odluka te što će biti objektivni dokaz o njegovoj primjeni.
Uzorak je početak svakog analitičkog postupka. On sadrži traženu analitičku informaciju i stoga mora biti reprezentativan, odnosno sadržavati sva bitna obilježja cjeline iz koje je uzeti. Zadaća je postupka uzorkovanja osigurati dobivanje reprezentativnog uzorka te transport do laboratorija pri kojem neće doći do negativnog utjecaja na reprezentativnost uzorka.